Protekli vikend u svemiru su se dešavali vrlo zanimljivi događaji.
Naime u subotu u 02:05h po našem vremenu na Suncu je došlo do nastanka solarne baklje M8.2.
Izbačena koronalna masa je prošla pored Zemlje u jutro nedjelje, nešto ranije nego se očekivalo
Pri tome je došlo nastanka geomagnetne oluje G4 koja može imati posljedice na kontrolu napona, uticaj na satelitske operacije, degradaciju GPS signala, a u slučaju podizanja na rang G5 oluje, nisu isključeni problemi sa nestankom struje, kao 2003. u Švedskoj i Južnoj Africi.
Tokom nedjelje Kp indeks koji se koristi za karakterizaciju magnitude geomagnetne oluje je otišao na vrijednost oko 8. To je zapravo pokazalo da je došlo do poremećaja u Zemljinom magnetnom polju a to potvrđuje i brzina solarnog vjetra koja je bila dosegla čak velikih 1000 m/s.
Međutim i pored toga, iako su bili povećani izgledi, u nedjelju navečer ipak nismo imali raširenu polarnu svijetlost po Evropi kao posljedicu ove oluje. Zašto?
Za objašnjenje, pogledajmo ovu sliku tj. grafik ispod.
U prvom redu imamo grafik parametra Bz – izuzetno važnog za praćenje solarnog vjetra. Bz je smjer magnetnog polja solarnog vjetra. Možemo vidjeti kako je tokom poslijepodneva nedjelje ta vrijednost bila pozitivna tj. polje solarnog vjetra je bio sjeverno orjentisano što laički rečeno nije pogodno za spuštanje polarne svjetlosti u niže geografske širine.
Naime, tek kada su vrijednosti Bz smjera magnetnog polja solarnog vjetra negativne, tj. okrenute prema jugu, imamo povezivanje Zemljine magnetosfere sa solarnim vjetrom i ubrizgavanje nabijenih čestica u gornje slojeve atmosfere.
Zašto moraju biti negativne? Pa zato što Zemljino magnetno polje je usmjereno prema sjeveru a pošto se suprotnosti privlače, potrebno je da smjer magnetnog polja ( IMF ) solarnog vjetra ima suprotnu orjentaciju.
Također kako bi bilo jasnije, međuplanetarno magnetno polje je u suštini Sunčevo magnetno polje i prenosi se solarnim vjetrom od Sunca prema planetu, tj. nakon izbacivanja Sunčeve koronalne mase.
Ovo magnetno polje IMF zapravo prije nastanka polarne svjetlosti, interagira sa Zemljinom magnetosferom koja odbacuje čestice solarnog vjetra prema polovima, koje se poslije sudaraju sa molekulama u Zemljinoj atmosferi, pobuđuju ih i nastaje polarna svjetlost.
Dakle kao posljedica interakcije sa Zemljinom magnetosferom imamo magnetske poremećaje i nastanke geomagnetnih oluja, pri čemu treba naglasiti da se naravno pri tome moraju podesiti vrijednosti smjera magnetnog polja solarnog vjetra – Bz, kako bi imali rašireno spuštanje polarne svjetlosti u niže geografske širine Evrope, Amerike..
Navečer u nedjelju je prolazno bilo spuštanja u negativne vrijednosti Bz smjera, tj. za usmjeravanje prema jugu, međutim to spuštanje je bilo prolaznog karaktera nakon čega je ponovo došlo do usmjerenja prema sjeveru.
Snaga ( Bt ) međuplanetarnog magnetnog polja ( IMF ) je inače u nedjelju imala visoke vrijednosti i preko 20 nT nakon dolaska koronalne mase sa Sunca.
Treba reći, da je rano ujutro u ponedjeljak po našem vremenu došlo do pada vrijednosti smjera Bz u negativne što je upravo otvorilo prostor vidljivosti polarne svjetlosti iz sjeverne Amerike, gdje je još bila noć.
U trenutku ovog pisanja, prema posljednjem izvještaju, vrijednost geomagnetne oluje je G4, a Kp indeks magnitude oluje je na poprilično još visokoj vrijednost 7, što je porast u odnosu na jutros kada je bilo na vrijednosti 5. Ispod je grafik američke nacionalne agencija za istraživanje okeana i atmosfere – NOAA.
Ovo pokazuje mogućnost viđenja polarne svjetlosti sa Novog Zelanda pošto je kod njih već nastupila noć na utorak, što se i potvrđuje na slici ispod prognoze polarne svjetlosti.
Slika polarne svjetlosti: Novi Zeland ( noć ponedjeljka prema utorku)
Za kraj, kada pogledamo Zemljinu magnetosferu i način interakcije sa koronalnom masom sa Sunca, možemo vidjeti potvrdu ajeta iz Božje Knjige, Kur’ana gdje se kaže: “A nebo smo učinili svodom čuvanim, a oni se od Njegovih znakova okreću.”. Upravo kada pogledamo i analiziramo atmosferu, atmosfera kao svod nas čuva od meteora ali nauka danas potvrđuje i prisustvo Zemljinog nevidljivog magnetnog polja koje štiti Zemljinu atmosferu od kosmičkog zračenja. Ovo je i još jedna Kur’anska mudžiza, nadnaravnost, da je Kur’an Božja, Allahova Riječ što nauka danas može potvrditi.
Pripremio: Haris Babić